preskoči na sadržaj

Osnovna škola Slano

Login
Kalendar
« Ožujak 2024 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
26 27 28 29 1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31
1 2 3 4 5 6 7
Prikazani događaji

Anketa
Ovogodišnje školske maškare bile su:



Novosti
Povratak na prethodnu stranicu Ispiši članak Pošalji prijatelju
EKSKURZIJA UČENIKA 7. i 8. RAZREDA
Autor: Josip Kačunić, 9. 5. 2017.

18. travanja

    Kako su lijepi  ,,zagorski bregi,, ,,ma nema meni do mog juga i do mojih borova,, ,ukratko bi zvučao dojam u jednoj rečenici svih nas koji smo se18. travnja , odmah po Uskrsu, otputili na maturalno putovanje  sedmih i osmih razreda  osnovnih škola Slano, Ston, Ponikve i Primorje  iz Smokovljana.

     U pratnji naših učiteljica i učitelja uz vođenje vodičke Marije iz TA Perla Imotski,krenuli smo na putovanje po Hrvatskom zagorju, poslije neprospavane noći pune iščekivanja, uzbuđenja i ustreptalosti pred susret  s novim licima, ljudima i krajevima.


No, odmah na samom početku shvatili smo kako nam se božica proljeća Vesna nije smilovala koliko je trebala jer smo već na putu do Sinja i posjeta dičnom alkarskom kraju i Cetinskoj krajini osjetili prevrtljivost proljeća; studen   zimu, a do kraljevskoga grada Knina pratila nas je i kiša.

Sjećanje na ,,Oluju,, u oluji ledene kiše , a poslije i snijega , nije nam ostavilo dojam kakav bi  trebalo i kakvog smo očekivali. Ispod hrvatskoga stijega na kninskoj tvrđi , s kišobranima i bez njih, mokrih nogu , samo smo čekali kako ćemo se negdje u toplomu skrasiti.

Poslije tople juhe od gljiva, naravno iz vrećice, već je bilo bolje. Vozač nas obavještava kako na Plitvička jezera ne možemo jer ima informaciju od kolege kako je snijeg dobro napadao.

 Dogovor i odluka svih skupa bila je konačna: ,,Idemo pravo u Krapinske Toplice!,,

Pozdravljamo se s kraljevskim gradom Kninom i s kraljem Zvonimirom. Gospe sinjska, budi nam u pomoći jer do hotela treba doći!

Pred nama su ljepote Like, a i njene niske temperature koje znaju iznenaditi.

Kroz snježni veo koji nas je dobro zaogrnuo , a u rukama pažljivoga i iskusnoga vozača Slave,probijamo se k cilju. No do cilja treba stići. Duga je vožnja do Krapinskih   Toplica i kratimo je zabavljajući se kako samo to mi znamo na mobitelima, internetu  i glasnim razgovorima.

Neki se već drže za ruke, nježnosti u snježnosti se rađaju. Kakva romantika? To se zove MATURALAC.

 

U kasnim satima stižemo u hotel. Oduševljenju nema mjesta, pogotovo kada smo vidjeli sobe i shvatili kako  u kupaonicama još nitko nije otkrio toplu vodu.Toplice bez tople vode! Koja ironija!

Ili je nema, ili smo stvarno toliko naivni pa ni toplu vodu ne možemo otkriti. Stariji i nešto mudriji se dosjete kako treba špinu dobro odvrnuti i pustiti neka teče, otići na večeru, malo se podružiti  i nazad u sobe. Eureka!  Topla voda  u kupaonicama. Tuširanje, spremanje, šminka do neprepoznatljivosti u stilu ,, Tvoje lice zvuči poznato,, i pravac DISCO.

Odmah po dolasku shvatili smo da smo postali dio krapinskog neproventanog podzemlja, bliži kanalizaciji, nego civilizaciji.  No, željnima ,,dobre zabave,, ništa ne smeta. DJ nezainteresirano pušta  glazbu koja će teško koga zainteresirati.

Idemo  po željama i zabava kreće!

 Kada smo se umorni od puta, uzbuđenja i zavođenja i dobre zabave krenuli zabavljati po sobama, shvatili smo da smo smješteni  na istom katu s generacijom 4. životne dobi koja je u Krapinske toplice došla na rehabilitaciju, a ne na zabavu.

I već iste večeri kreću prigovaranja onih  čije godine poštujemo, ali su oni na žalost zaboravili da su bili djeca. Osjetili smo da smo nekomu ,,smetnja,, za svoje novce.

I bez obzira na obzir, većina nas je noć provele budna dokle je izdržala, a neki su stvarno izdržljivi.

 

19. travnja

Ustajanje bez problema, tuširanje hladnom vodom na brzinu jer tople nema, zapravo ima samo je treba čekati da dođe, ali mi moramo na doručak i u hrvatsku metropolu.

Zagreb smo za pravo reći razgledavali iz autobusa. , a program nam je za danas pretrpan i vremena za šetnju nemamo pa je želja sjesti kraj Matoša na Gornjem gradu bila tek prazna želja zaljubljenika u njegov lik i djelo.

U Tehničkom muzeju smo vidjeli sve zvijezde. Neki dok su se  nepažljivo provlačili kroz uske i niske hodnike  improviziranog rudnika, a neki u  planetariju .

Poslije  objeda  odlazimo  u Muzej suvremene umjetnosti gdje se uvjeravamo koliko smo različiti u doživljavanju i poimanju umjetnosti u modernome smislu. No , bilo kako bilo, zabavno je bilo i poprilično poučno, no manje-više svi smo jedva dočekali kraj posjeta i toboganom se sjurili  u prizemlje i trkom u autobus. Zima u trrrrravnju. Ne možeš vjerovati.

Posjet  Muzeju iluzija i nije neko oduševljenje, ali kad je dobra ekipa , onda sve postaje više nego iluzija. Zabava za pamćenje i fotografiranje.

Posjet maksimirskoj šumi i ZOO vrtu  je danas najinteresantniji dio dana. S oduševljenjem gledamo i slušamo stanovnike  Vrta, s čuđenjem upijamo podatke o njima i mislimo u trenutku kako je baš lijepo što postoje zoo vrtovi. No , mnogi među nama se ne slažu.

 Učiteljica je rekla kako mrzi nasilje nad životinjama i kako bi  ih najradije vratila u svoje prirodno stanište. Ipak smo mi ljubitelji životinja i EKO škola i trebali bismo tako razmišljati.

Velika utjeha  poslije napornoga  obilaska : Idemo u shopping!

Sada ćemo konačno dati duši oduška i  potrošiti novce. Bravo! Tako je lijepo trošiti kada trošiš darovani novac. Učitelji nas upozoravaju: Ne kupujte gluposti! Nemojte se izgubiti! Na vrijeme budite svi na dogovorenom mjestu!

Vrijeme je  za kupovinu je proteklo u trenu i  s ničim ili tek nečim se vraćamo u autobus. Zadovoljni i nezadovoljni. Kako tko.

Večera! Disco!

Isti scenarij ista ekipa . Ne spavati.

Poslije povratka s obilaska nema razgovora o tomu što smo vidjeli, koje smo znamenitosti posjetili. Tko će još na to trošiti vrijeme.

Jer ima puno zanimljivijih tema i događanja o kojima se govori jer LjUBAV cvjeta. Nešto je posebno u zraku. Sijevaju iskrice, rumene se lica , srce jače tuče, neki se već za ruke drže.

 Prijateljstva se rađaju i više nije važno tko je iz koje škole i iz koga razreda. Postali smo savršena ekipa.

I učitelji se dobro drže. Ne možemo reći ništa posebno, dapače uljepšali su nam ekskurziju.

Ali poslije disca , pri povratku u svoja privremena gnjezdašca , nailazimo na probleme. Možda toplice liječe tijelo, ali nam se večeras čini da krajnje čudno utječu na psihu. Pogotovo bračnom paru u sobi 303.

Sobu 303 treba zaobići u širokom luku, hodati na prstima ispred nje ili tko još može, najbolje letjeti.

Gospodin  iz spomenute sobe  izgleda ne voli samoga sebe, a okretanje ključa u bravi mu je noćna mora.

Zove zaštitare koji postupaju po službenoj dužnosti i našem  malom  noćnom  partyu je kraj.

Shvatili smo da je nastupila netolerancija između generacija.

No što ćete. Nećemo odustati od zabave. Na mladima svijet ostaje.

20.travanj

Buđenje i ustajanje za one koji su spavali, a za one koji nisu , ovo će biti dug i naporan dan.

Poslije doručka i izlaska iz hotela susret s još jednim ledenim jutrom. Prebrojani i posjedani na svoja mjesta  krećemo u obilazak Hrvatskoga zagorja. Danas ćemo upoznati naše praoce. Idemo u Hušnjakovo  razgledati  Muzej evolucije  i nalazište pračovjeka.

Uz stručno vodstvo i veoma edukativno predavanje  i gledanje filma o krapinskom pračovjeku , te svemu što je prethodilo njegovoj pojavi  u  živom svijetu, upoznavanje s poviješću života, odnosno razvoju života na Zemlji, čini se doista fascinantno.

I dok gledamo onako naše pradjedove suživljene s prirodom i njihov način života, sretni smo što smo u Muzeju samo gosti i zahvaljujemo Bogu  što smo rođeni ovakvi kakvi jesmo.

Još jednom povratku u povijest vodi nas  u  posjet dvorcu Trakošćanu. Zima je, a penjemo se prema uzvišenju na kojem dvorac blista u svoj svojoj ljepoti. Obilazak nas vraća u prošlost , u vrijeme kada su bogati uživali, a sirotinja  radila za njih. Kada malo bolje razmislimo, nije se puno toga promijenilo u odnosu na danas. Tada smo shvatili i ono da se ,,povijest ponavlja,,

Vožnja prema Varaždinu nas je  ugrijala, a i iščekivanje ručka  nas je veselilo jer bilo kakva šetnja na ovakvoj hladnoći nije nas činila sretnima. Tako lijep grad , ali na žalost nismo  doživjeli njegovu ljepotu. Čini nam se kako smo u Varaždinu i zaobišli neke  najavljene posjete.

Posjet Varaždinskom groblju prošao je u trenu, onako kako nas je ledeni snažni vjetar nosio. Najljepše groblje u Europi nije nas  se  posebno dojmilo  zbog brzine obilaska. Ali ipak nismo mogli ne primijetiti prava umjetnička djela na mnogim nadgrobnim pločama.

Spomen na život, na vrijeme, spomen na kulturu jednoga grada koji se s posebnim poštovanjem odnosi prema svojim najmilijima, sugrađanima i svima koji su baš tu našli svoje vječno počivalište, vrijedilo bi razgledati, ali eto mi smo ga samo vidjeli.

Još malo panoramskog razgleda Varaždina i put u hotel. Večeras će ponovno biti zabavno. U toplini autobusa zagrijala su se još neka mlada luda srca. Vidjet ćemo kako će proći zabava u discu i after party u sobama.

 Soba 303 ?

Noć je bila duga i luda, učitelji se ne ljute, znači još uvijek zadovoljavamo kriterij ,, dobre djece,,.

Ljilja Šimunović

 

Idi u Foto-galerija: 





[ Povratak na prethodnu stranicu Povratak | Ispiši članak Ispiši članak | Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju ]
preskoči na navigaciju