Osnovna škola Slano

Zašto su samo ostala sjećanja?

Zašto samo ovih par dana u studenome  zasvijetli svjetlost svijeća za Vukovar i Škabrnju?

Zašto samo tada kolone?

Zašto…?

Tko zna ?

U studenome se ispunjavaju medijski prostori  temama o Vukovaru, (o Škabrnji nešto manje,   kao da je manje stradalih manja tragedija onima koji su izgubili svoje najmilije.)

No svijest i znanje najmlađih o stradanju hrvatskog naroda u Domovinskom ratu , na žalost , su  veoma oskudni.

Zadaća i obveza roditelja, zajednice, a nadasve škole jest osvijestiti djecu , koliko je   to primjereno njihovom uzrastu, o strahotama koje su njihovi vršnjaci preživljavali ili nisu preživjeli  od 1991. do 1995. godine.

 Vukovar je rana neprebolna. Rana  čijom krvlju je ispisana povijest hrvatskoga naroda, rana koja je ujedinila sve Hrvate u istoj patnji i boli. No, u nekim srcima bol polako zacjeljuje, u nekima ni ožiljak tek ostao nije, a u nekima još krvari…

Ne učiti mržnji, ne poticati na mržnju , ne proklinjati i graditi barijere, već znati.   Djeca moraju znati što se dogodilo u Vukovaru, Škabrnji, dalju, na Plitvicama, Borovu Selu.. Što se dogodilo u Dubrovniku, Konavlima Dubrovačkom primorju. Što se dogodilo 1991. u Hrvatskoj.

Kao i svih prethodnih godina sjećanje na nedužne žrtve Vukovara i Škabrnje , i ove su godine naši učenici  obilježili dostojanstveno;  na satima RO, prigodnim satom povijesti, recitalom te paljenjem svijeća i molitvom  za sve stradale 18. studenoga 1991. godine. Većina učenika je sudjelovala i na večernjem okupljanju ispred spomenika žrtvama na slanjskoj rivi i paljenju svijeća.

Biti Hrvat , znači znati svoju povijest, znati razlučiti dobro od lošega, poštivati one koji su nam slobodu na svojim žrtvama gradili i sjetiti ih se češće, negoli nam je to školskim programom propisano.

 I ne mrziti…

Drago Ivanišević je u svojoj pjesmi Hrvatska napisao:

„….jer  ja kao Hrvat brat  sam sviju ljudi

I kud god idem, sa mnom je Hrvatska.“

  Lj. Šimunović

Idi u Foto-galerija: