Osnovna škola Slano

Kao i u većini škola Lijepe naše, večer sedmog prosinca bila je namijenjena matematici. Ideja, koju je pokrenulo Hrvatsko matematičko društvo u suradnji s Ministarstvom znanosti i obrazovanja, se svidjela i nama. Projekt je podržao ravnatelj Ante Konjuh u suradnji s učiteljicom matematike Majom Stanić. Suradnju su objeručke prihvatile učiteljice razredne nastave a potom i ostatak učitelja naše škole.  Željeli smo tu večer posvetiti matematici te ju kroz igru i zabavu približiti djeci i roditeljima. Odazvalo se 36 djece i 14 roditelja kojima ovom prilikom zahvaljujem na sudjelovanju.

Uz učenike naše škole, u goste smo pozvali predškolsku odgojnu grupu Dječjeg vrtića „Slano“ zajedno s njihovom odgajateljicom. Naši najmlađi matematičari predano su rješavali predviđene igre i zadatke te time dali naslutiti kako će već dogodine biti poprilično uspješni u školskim klupama.

Budući da se školskim hodnicima buka počela stvarati već pola sata prije službenog početka same manifestacije, zaključili smo da je da je ovaj projekt bio pun pogodak. Djeca su jedva dočekala čuti u kojoj učionici su igre predviđene njima. Znanje i umijeće su pokazali izrazito brzo. Zadivljujućom brzinom su rješavali pojedine zadatke kakve nemaju priliku vidjeti u redovnoj nastavi. Svaki riješeni zadatak je u njima izazivao sve veći ponos te im davao dodatni poticaj za rad. Uistinu je bilo divno vidjeti nasmijana lica koja jedva čekaju ponovni red za igru. Zadatci su pratili nastavne sadržaje koje djeca uče u redovnoj nastavi, što je omogućilo pojedincima da napokon kroz igru shvate ono što im u nastavi nije uspijevalo.  Ovime su davali poticaj učiteljima da i u redovnu nastavu uvrste što više igara. Lako se moglo prepoznati međusobno pomaganje, objašnjavanje, poštivanje i kolegijalnost. Promatrajući žar naših učenika, bilo je teško sakriti ponos na ljudskost koju su pokazivali jedni prema drugima. Mlađi učenici su se čak odvažili igrati protiv svojih roditelja često ih pobjeđujući. Rado su na dvoboj izazivali i učitelje koji su bili s njima.

Nakon što su riješili sve zadatke namijenjene svom uzrastu, učenici su krenuli u pohod po školi priključujući se drugim generacijama i istražujući njihove igre. Hodnicima se orila pjesma, ples, razgovor i smijeh. Takva vesela i nasmijana lica bila su blagoslov za našu školu i mjesto. Najteže je bilo učenike poslati kući. Neki se nisu nikako dali te su nam čak pomogli pospremiti učionice. Njihove vrijedne ruke spremno su prenosile klupe, pospremale razrede i skupljale papiriće brinući se da se sutradan ne vidi koliko su lizalica pojeli. J

 S obzirom na reakcije učenika, bila sam slobodna upitati ih žele li se češće ovako družiti. Objeručke su prihvatili ideju da Večer matematike, neformalno, održimo još koji put. Vjerujem da ćemo u tome i uspjeti!

Maja Stanić

Idi u FOTO-GALERIJA