preskoči na sadržaj

Osnovna škola Slano

Login
Kalendar
« Rujan 2020 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
31 1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
Prikazani događaji

Anketa
Ovogodišnje školske maškare bile su:



Brojač posjeta
Ispis statistike od 8. 11. 2013.

Ukupno: 53469
Novosti
Povratak na prethodnu stranicu Ispiši članak Pošalji prijatelju
Čuvarica starih znanja obrade vune u O.Š. Slano
Autor: JOSIP KAČUNIĆ, 25. 1. 2020.

U vremenu kada već demodirane bile starke koštaju 500kn, a vrijede 25kn, proizvođači tenisica smišljaju sve skuplje modele koji u stvarnosti vrijede deset i dvadeset puta manje, za sve fino odgojene potrošače, a to smo svi mi koje su uvjerili  da naša osobna vrijednost jednaka vrijednosti tenisica, mobitela ili jakne koju nosimo, pa sve to poslušno kupujemo pod motom: „Svi roditelji kupuju svojoj djeci pa moram i ja ili : „Pa ne želim da jedino moje dijete u razredu nema mobitel iako ga isti zaglupljuje ili tenisice od bezbroj kuna.“, teško je zamisliti ne tako daleko vrijeme  naših baka i djedova kada su sami izrađivali svoju odjeću i obuću, a njihova stvarna umijeća mogla su se prepoznati u svakom milimetru od njih samih skrojene i izvezene odjeće i nisu se ni u čemu takmičili jedni s drugima već sa samim sobom da postanu svaki put još bolji i vještiji u onom što rade.


Ne tako davno, postojala je svakodnevna i nedjeljna odjeća koju su naši praroditelji izrađivali sami. Još prije tridesetak godina nije bilo neobično vidjeti čobanicu kako prede dok čuva ovce. Nije bilo neobično sresti  ljude u narodnim nošnjama, niti  da djeca pomažu odraslima u čišćenju i čupanju vune, čuvajući ovce kao mali čobani i pomažući  na roditeljskom samostojnom imanju u svim zadacima za koje su bili dorasli.
Kad danas obiđemo današnje suvremene domove rijetko ćemo naići na dimnjak, a kamoli na preslicu ili tkalački stan.
No sam život je čudo, pa tako i put kako je u Osnovnu školu Slano stigla i vuna i preslica i četke za češljanje vune i tkalački stan i naša gošća i čuvarica i učiteljica starih znanja Kathee Tešija. Kathee je kao i njezin suprug Marko porijeklom iz sela Majkovi  u Dubrovačkom primorju i iako je i rođena i odrasla u Americi upravo ona i prede i tka i plete i boja vunu onako kako su to nekada radile naše mame, bake i prabake. 
Da će nam čuvarica naših starih umijeća doći upravo iz Amerike na neki način zvuči poput šale,no ta nas „šala“ podsjeća da svaki čovjek može biti čuvar znanja i lijepih umijeća svojih predaka pod jednim jedinim uvjetom, a to je da voli ono što radi, a koliko ljubavi prema domovini i starim običajima u srcu nose upravo naši iseljenici širom svijeta, dokaz je i ova radionica i naša učiteljica Kate Tešija. 
Učenici Osnovne škole Slano, njih četrdesetak od 1. do 4. razreda bili su više nego zahvalni gosti i sudionici radionice o vuni, a njihov interes i sudjelovanje podsjetili su nas da je glavni način učenja oponašanje starijih u njihovoj okolini. 
Svi do jednoga željeli su opipati vunu prije i poslije češljanja, pročešljati je, iskušati vreteno, tkalački stroj. Učenici su strpljivo stajali u redu za iskušati vreteno ili četke za vunu dok je predavačica govorila o tome kako je sama sebi kupila i tkalački stan i kako rado prede, tka,boja vunu, plete i kreira jedinstvene kombinacije boja i uzoraka za sebe, svoju obitelj i prijatelje.
Na pitanje tko želi naučiti tkati svi su učenici podigli ruke, a na naputak da svi koji žele iskušati raditi na vretenu i tkalačkom stolu stanu u red, postrojili su se dok si pljesnuo dlanom o dlan.
Dakle, što se naše djece tiče, sve je kako treba biti. Interes za očuvanjem starih umijeća je tu, a na nama je da našoj su djeci budemo  uzori iz svakodnevnog života i zato ako želimo mijenjati svijet, promijenimo sebe i  ono što radimo i ono o čemu pričamo i ono o čemu mislimo. 
Ako želimo da nam djeca savladaju umijeće naših praroditelja okružimo ih i ovčicama i vunom i preslicom i tkalačkim strojem i živim ognjištem oko kojeg se svakodnevno okupljamo i neće nam pofaliti zanimljivih sadržaja za posjetitelje iz stranih zemalja, takozvane turiste, jer će privilegija da sjednu za naše živo ognjište biti sadržaj i doživljaj sam po sebi.
Hoće li ova više nego uspješna i radosna radionica obrade vune potaknuti mjerodavne da našim učenicima nabave tkalači stan i preslicu da se vrijedna i zdrava ovčija vuna ne bi bacala i prodavala buzašto, a naša stara znanja preuzeo zaborav, pokazat će vrijeme i Ljudi sa velikim Lj.
Hvala Kathee Tešija, našoj čuvarici starih znanja i umijeća, jednoj od ljudi sa velikim Lj.
Ivana Penjak Kasavica

 

Idi u FOTO-GALERIJA

 





[ Povratak na prethodnu stranicu Povratak | Ispiši članak Ispiši članak | Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju ]
preskoči na navigaciju