Penjanje do samog vrha na Neprobić trajalo je oko četiri sata. Nažalost bilo je i onih koji zbog prevelikog umora nisu osvojili vrh, ali oni su se vratili s našim vjeroučiteljem kako bi pripomogli u pripremi  roštilja koji je slijedio nakon spuštanja na livadi obitelji Kraljević u Majkovima. Mnogima od nas se svidio predivan pogled na naše malo mjesto Slano kao i sam pogled na more i druge obližnje  otoke. S tom namjerom smo se i maksimalno potrudili pri osvajanju vrha usprkos silnom umoru i naporu kojeg smo osjetili na tom putu. Gore smo napravili i manju pauzu te malo marendali nakon čega je slijedilo spuštanje za koje nam je trebalo oko sat i pol vremena. 

Svim učenicima idu velike pohvale kako onima koji su se popeli do vrha  tako  i onima koji su se vratili prije požrtvovno pripremivši sve za zajednički objed. Iskreno vjerujem kako smo svi zajedno baš uživali na našem planinarenju kao i lijepom i veselom druženju. 

Došavši na livadu stiglo je napokon vrijeme i za roštilj kojeg smo toliko željno čekali. Ali kako je bilo puno toga za napeći trebalo je i malo sačekati. Vrijeme smo prikratili pričom, šalama, zezancijama….
Napokon je roštilj bio gotov tako da se na stolu našlo puno toga: čevapa, svinjskih kotleta, pečenih krumpira koje je ispekla gospođa Ana Pitarević, salate i svega drugog lijepog. Nakon što smo Bogu zahvalili na tim darovima lijepo smo se počastili i pogostili te smo se dobro najeli. Sva spremljena hrana bila je odlična i za sve pohvale!

Na kraju zahvaljujemo našoj vodički Ivoni Žitković Badanjac na sigurnom i stručnom vodstvu, obitelji gospodina Antuna Tepšića koji su nam pripomogli u pripremanju objeda kao i obitelji Antuna Kraljevića koja nam je ustupila svoje imanje za roštiljanje. Također se isto zahvaljujemo i gospođi Ani Pitarević koja je ispekla krumpir koji nam je lijepo došao uz roštilj. 

Leona Dedo, učenica 8. razreda

Idi u FOTO-GALERIJA