Na put smo krenuli u nedjelju, 4. studenoga., u ranim jutarnjim satima. S nama su putovali i osmaši iz OŠ Orebić, OŠ Trpanj i OŠ Primorje Smokovljani. Putovanje je bilo dugo, u Vukovar smo stigli tek oko 20:00h, ali je proteklo u veseloj atmosferi uz pjesmu i druženje.  Nakon večere smjestili smo se u svoje sobe u hostelu Dubrovnik koji se nalazi u kompleksu Memorijalnog centra Domovinskog rata.

U ponedjeljak ujutro, odmah nakon doručka, obišli smo Memorijalni centar s brigadirom Petrom Čavarom. Vidjeli smo postav izložbe Bitka za Vukovar, prikaz koncentracijskih logora Stajićevo i Begajci te mnogobrojne eksponate: tenkove, brod, avion, primjerke oružja i eksplozivnih naprava. Nakon obilaska Centra poslušali smo dva zanimljiva predavanja: Domovinski rat i Bitka za Vukovar koje je izlagao bojnik Marin Ivanković, rođeni Vukovarac koji je sudjelovao u bitki za Vukovar od početka do kraja. Nakon predavanja posjetili smo crkvu svetih Filipa i Jakova u sklopu franjevačkog samostana. Vukovarska crkva, duga 58m, treća je najveća crkva u Hrvatskoj, iza zagrebačke i đakovačke katedrale. Crkva i samostan su 1991. godine teško stradali, u potpunosti su obnovljeni, ali su neke rane ostavljene kao podsjetnik.

Nakon ručka obišli smo dio memorijalnih lokacija: Memorijalno groblje, Spomen dom Ovčaru i Masovnu grobnicu Ovčaru. Na mjestu Masovne grobnice Ovčara minutom šutnje odali smo počast svim nevinim žrtvama koji su tu dovedeni i ubijeni. Ostatak poslijepodneva iskoristili smo za šetnju centrom grada, a večer je bila rezervirana za zabavu u disku i druženje s učenicima osmih razreda drugih škola koje su tad boravile u Vukovaru.

U utorak ujutro obišli smo ostale memorijalne lokacije: Vukovarsku bolnicu i Spomen dom na Trpinjskoj cesti. U bolnici smo vidjeli originalne snimke i prostorije podruma koji su tijekom opsade bili prepuni ranjenika. Neki od njih, zajedno s osobljem bolnice, nakon pada grada odvedeni su i ubijeni na Ovčari. Voditeljica Memorijalnog centra bolnice Nevenka Soldo opisala nam je kako su izgledali dani u bolnici tijekom opsade. Vidjeli smo i dječje inkubatore koji su spasili 16 beba rođenih u to vrijeme. Na bolnicu je svakog dana padalo na tisuće granata, usprkos znaku Crvenog križa koji je upozoravao da je to objekt koji se po svim ratnim pravilima ne smije granatirati. Iznad ulaza i danas stoji izbušeni znak Crvenog križa kao podsjetnik na ratne strahote. Zadnja stanica bila je Trpinjska cesta,  poznata i kao Groblje tenkova. Tamo nam je vodič Oliver, čiji je otac bio vukovarski branitelj, ispričao da je na Trpinjskoj cesti uništeno najviše tenkova za vrijeme opsade Vukovara. Tu je cestu branio Blago Zadro, jedan od najvećih heroja Domovinskog rata, čija se bista nalazi ispred Spomen doma.

Oko 10 sati krenuli smo natrag prema jugu. U Slano smo stigli oko 21:30h, umorni, ali prepuni dojmova. Posjet Vukovaru, gradu heroju, svima će ostati u sjećanju.

Tea Đivanović Prce

Idi u FOTO-GALERIJA