Znatiželjni u prihvaćanju različitosti: „Kako slijepa osoba sanja?”
U utorak, 12. svibnja, učenici od prvog do osmog razreda okupili su se u velikom broju kako bi poželjeli dobrodošlicu posebnom gostu – gospodinu Jozu Stepiću, koji je našu školu posjetio u pratnji svog psa vodiča. Posjet gospodina Stepića, slijepe osobe, učenicima je pružio vrijednu priliku za bolje razumijevanje svakodnevice osoba s oštećenjem vida te izazova s kojima se susreću.
Tijekom susreta učenici su s velikim zanimanjem slušali iskustva našega gosta te aktivno sudjelovali postavljajući brojna pitanja. „Čuju li slijepe osobe bolje?”; „Kako čitaju?”; „Kako se oblače?” ,„Kako slijepa osoba sanja?” i „Kako prelazi preko pješačkog prijelaza?” samo su neka od pitanja koja su naši učenici postavili gospodinu Stepiću. Na svako pitanje, naš gost je odgovarao strpljivo i otvoreno, dijeleći vlastita iskustva. Osim toga, učenici su imali priliku saznati na koji način pas vodič pomaže slijepoj osobi u sigurnom kretanju, kako izgleda obuka psa vodiča, ali i kako pravilno pristupiti osobi s oštećenjem vida i ponuditi pomoć kada je potrebna.
Posebno vrijedna poruka ovoga susreta bila je spoznaja da slijepe osobe mogu živjeti samostalno, obrazovati se, raditi, koristiti tehnologiju, kretati se uz pomoć psa vodiča ili bijelog štapa te aktivno sudjelovati u društvenom životu zajednice. Učenici su tako imali priliku osvijestiti koliko su predrasude često rezultat nedovoljnog poznavanja i razumijevanja različitosti.
Susret je završio u toploj i ugodnoj atmosferi tijekom koje su učenici imali priliku pobliže razgovarati s gostom te upoznati i pomaziti psa vodiča, koji je izazvao posebno oduševljenje među najmlađima.
Ovaj susret još je jedan važan korak u nizu aktivnosti kojima naša škola sustavno njeguje svijest o važnosti prihvaćanja različitosti i izgradnje uključivog okruženja. Nakon obilježavanja Međunarodnog dana osoba s invaliditetom u studenome te Međunarodnog dana Brailleova pisma u siječnju – kada su zainteresirani učenici imali priliku upoznati bijeli štap kao nezaobilazno pomagalo u kretanju slijepih osoba te svoje ime napisati na Brailleovu pismu, ovaj posjet dodatno je obogatio njihovo razumijevanje svijeta iz drugačije perspektive.
Upravo ovakvi susreti ostavljaju najdublji trag: kroz stvarna životna iskustva učenici razvijaju empatiju, toleranciju, poštovanje različitosti i svijest o važnosti prihvaćanja i uključivosti u svakodnevnom životu.
Romana Dominković, učiteljica – edukacijska rehabilitatorica
