Očuvajmo naše divno, bioraznoliko Dubrovačko primorje iliti
Naša divna djeca u akciji
Divno nedjeljno popodne, dan općinskih i županijskih izbora,kada su u Majkovima premoćno izabrani mladi Primorci, nositelji Nezavisne liste Dubrovačkog primorja s Vlahom Mozara na čelu i time poštenje, transparentnost i istinitost, očuvanje tradicije i starinskih sela (inače naša su samostojna sela starija i od Dubrovnika, a baš u Majkovima pronađen je križ iz 1399. godine na starom Rimskom ili možda Ilirskom putu), zaustavljanje odseljavanja mladih ljudi, očuvanje čistoće mora, zraka i vode, bioraznolikosti i zaštita najkvalitetnijeg ljekovitog bilja na svijetu, blagoslovila su svojom kreativnom igrom i naša djeca, učenici 1.,2. i 3. razreda Osnovne škole Slano.
Marko Zec, Ivo Lobrović, Mateo Tepšić i njegova rodica Laura, Nikola Zec i Ani Jelić, naučili su me tijekom našeg druženja da sve ne mora ići po planu da bi bilo lijepo, dobro i radosno i imalo sretan kraj kao u bajkama.
U Majkovima smo se okupili na moj poziv na radionicu prepoznavanja i branja ljekovitog bilja, na radionicu izrade mirisnih poskoka od lavande i pričanje bajki u prirodi ispod duba, gdje su se djeca jačajući zajedništvo, složnost i motoriku učila jednostavnom šivanju i vezu, čiju složeniju varijantu odnosno Primorski vez u Osnovnoj školi Slano, već godinama podučava diplomirana učiteljica Dubravka Lučić, učenica naše divne, penzionirane kolegice i čuvarice tradicije Dubrovačkog primorja Marije Weltruski.
Također djeca su se učila jednostavnom šivanju, strpljenju, slozi, pomaganju drugome, reagiranju na nepravdu, prepoznavanju i branju ljekovitog bilja koje su dječaci i djevojčice u buketićima ponijeli svojim mamama. Sve nabrojene vrline prirodne su i urođene svima nama, a još su vidljivije kod naše djece čije divne karaktere nije izv.
Moj plan reda ručnog rada, reda šetnje po prirodi i reda pričanja bajki obogaćen je zahvaljujući našoj djeci i sa punjenjem jastučića smiljem i snimanjem igrokaza koji su djeca sama osmislila predvođena našom izuzetnom trećašicom Ani Jelić. Dok bi čovjek pljesnuo dlanom o dlan, djeca su se predvođena Ani dogovorila što i kako ćemo snimati i tu su doista došli do izražaja njihovi scenarijski i režijski i glumački i scenski talenti, a meni ideja da te nesretne mobitele, kad su već tu, što više koristimo za poticanje igrokaza, snimanje i prezentiranje njihovih video uradaka pa i onih gdje oni recitiraju naučene pjesmice ili prepričavaju lekciju iz prirode šećući kroz istu i slikom zorno prikazuju i primjere,
a sve skupa da bude prikazanu u razredu na interaktivnom ekranu kad ih već umjesto zastarjelih pametnih ploča zahvaljujući našem ravnatelju Anti Konjuh imamo u svakom razredu. Bolje je da gledaju i podržavaju jedni druge nego nekakve influensere “pitajbogačega”.
U Majkovima su nas pozdravili i majkovski studenti Matko Tepšić i Antonio Lopina koji je pak svoj dolazak na izbore iskoristio da odjene i radnu manduru DVD-a Majkovi i natoči i odveze cesterne s vodom, što je našoj dječici također bio doživljaj, čak i kad se nisu smjeli provozati s njim.
Nakon tri sata druženja na Majkovskoj lokvi, Majkovskom polju, boćalištu gdje su Majkovci u popodnevnim satima svojom tradicionalnom igrom uljepšali atmosferu izbora, naši učenici, polaznici radionice, otišli su kućama,a oko vrata su odnijeli i krpene igračke poskoka kojeg su sami zašili i na njima izvezli jednostavni ukrasni cik cak bod.
Da, naučili smo i kako po visokoj travi treba “stupati” iliti glasno hodati da se sve zmije prepadnu i pobjegnu, a podsjetili smo se i da nema do radosne i slobodne igre u prirodi.
Budući da zbog nepostojanja autobusne linije Majkovi Slano, puno djece nije moglo doći u Majkove, radionice ćemo ponoviti.
stručni suradnik pedagoginja,Ivana Penjak Kasavica, prof.
