Osnovna škola Slano

       Šetnja od OŠ Slano učenika 2.r.,  pa sve do Banje , prelijepog dijela Slanoga je bila veoma zabavna, ugodna i poučna. Krajnji cilj nam je bio upoznavanje jedne od najvažnijih djelatnosti (zanimanja) ljudi našeg zavičaja-ribarstvo. Prošli smo pored Hotela Admiral , ali se nismo tamo zaustavljali. Ionako nam je u blizini pa ćemo lako „skoknuti” do njega. Usput smo zavirili i u Aci marinu ,,Veljko Barbieri” koja je još djelovala pospano obzirom na rano juto i osvijestili važnost ako ne i najvažnije djelatnosti primorskog kraja. A to je turizam. 

(klikni na fotografiju za FOTO-GALERIJA)

Uživali smo u hodanju prekrasnim krajolikom, ponavljajući sve ono što smo učili iz prirode i društva. Osjećali smo proljeće, njegove boje, mirise. Zaustavljali smo se kako bi fotografirali pojedina mjesta kao što su riva, obližnji maslinik, ulaz u Aci marinu, bazen i predio s jedrilicama. Osjećali smo se kao pravi turisti. Osim ljepote mora i slanske  uvale koja je skoro polukružno zatvorena, ponovili smo i o potocima koji se ulijevaju u more. Tako smo prošli pored Skoka (kod kuće obitelji Burić), promatrali presušeno korito potoka Slanice nedaleko od Kneževa dvora. Do Banje smo još izbrojili 3 , koji se ulijevaju u more. To su Usječenik pokraj Karaule (bivša policijska postaja), te Jazbina i Puzala koji se spuštaju i Majkova sve do Banje.

Plavetnilo mora pomiješano sa zelenilom borova pratilo nas je do odredišta. Banja je dio Slanoga koja je jednim dijelom zadržala miran ritam nekadašnjeg ribarskog naselja. Kao da je znala da dolazimo, baka našeg Mate je upravo na plaži čistila ribu za planirani objed. Djed je na malenom mulu u janci nosio ulov i dao ga unuku, našem Mati. Često njih dvojica odlaze u ribolov zajedno. I mi u školi budemo obavješteni o ulovu. Eto tako se prenosi ljubav i znanje s djeda na unuka.

Malo dalje nas je čekao naš dundo Tonći Sibiljan , inače kućni meštar u našoj školi. Njegova obitelj je poznata po ribarskom zanatu i nismo mogli odoliti da od njega ne zatražimo pokoju informaciju. Od priče kako je to bilo prije, pa do pokazivanja ribarskog alata-mreža, vrša (baluna) , mamaca za ulov liganja, sve nam je bilo veoma zanimljivo. Odšetali smo do Crkve Anuncijate  (Nuncijate) i sjeli na njezine skaline da se malo odmorimo. Pridružio nam se i maleni rak kojeg je Nikola uzeo na dlan.

       Toliko nam je bilo lijepo da smo poželjeli ostati čitav dan i uživati u tom skladu prirode, mirisima mora i borova, laganom povjetarcu i igrama te istraživati uz more.

                                                                           Katarina Falkoni, učiteljica 2.r.