Osnovna škola Slano

U nedjelju 2. listopada 2022., rano ujutro, uputili smo se iz Slanoga za Vukovar.  Prvo su nam se pridružili učenici iz Smokovljana, Komina te na kraju i iz Metkovića. Vozili smo se trinaest sati,  često smo stajali stoga je put bio poprilično naporan. Oko 19 sati stigli smo u Vukovar i smjestili se u Vojarnu. Pojeli smo večeru i prošetali gradom. Te smo noći slabo spavali i sutradan smo bili jako umorni. 

Ujutro smo prvo posjetili crkvu sv.Filipa i Jakova. Veći dio crkve bio je  obnovljen osim malog djela na desnoj strani crkve gdje se  nalazio stari oltar iz vremena rata. Uputili smo se prema Gradskom muzeju Vukovar. Imali smo odličnog vodiča koji nas je proveo kroz povijest Vukovara te nam je objasnio kako je Vukovar izgledao prije rata. Imena i prezimena poginulih bila su ispisana na prozirnim pločama s pogledom na rijeku Dunav, fotografirali smo spomenike te smo se uputili prema muzeju Vučedolske kulture gdje smo imali vodiča koji nas je upoznavao sa Vučedolcima i njihovim starim običajima. Uputili smo se u vojarnu gdje smo imali i predavanja o Domovinskom ratu i Bitci za Vukovar. Poslije toga nas je vojnik upoznao s tenkovima i raznim granatama. S njime smo išli u podrum gdje se nalazila razna odjeća, cipele i oružja iz vremena rata. Nakon dugog i zanimljivog dana smo imali slobodno vrijeme. Za slobodno vrijeme smo odlučili posjetiti simbol grada Vukovara - Vodotoranj. Kada smo došli na sam vrh Vodotornja osjećaj je bio neponovljiv. Hrvatska zastava vijorila se nebom i vidjeli smo cijeli grad Vukovar. Fotografirali smo se i odlučili se vratiti natrag u vojarnu. Svi smo bili iscrpljeni i gladni kada smo se vratili u vojarnu, ali smo bili i uzbuđeni jer smo znali da ćemo imati disko na brodu. Kada smo napokon došli na brod, dočekali su nas šankovi i DJ. Svi smo plesali i pjevali u sav glas.  Nažalost, došlo je vrijeme da se vratimo u Vojarnu i odemo spavati. 

(klikni na fotografiju za FOTO-GALERIJU)

Drugi dan je započeo. Rano ujutro ukrcali smo se u autobus i uputili se na Memorijalno groblje žrtava Domovinskog rata. Dočekali su nas bi jeli križevi ,a najviše su se isticala dva križa. Jedan u spomenu za najstariju umrlu osobu ,a drugi za najmlađu, i to samo bebu od 6 mjeseci. Iz daleka se vidio veliki spomenik u obliku križa u kojem je gorio vječni plamen. Odali smo počast i požurili natrag u autobus. Došli smo do Ovčare. Sunce nas je grijalo dok je vodič objašnjavao što se tamo događalo za vrijeme rata. Uputili smo se na Groblje tenkova i putem ugledali kukuruzni put. Dočekao nas je veliki tenk kraj kojega smo se grupno fotografirali. Unutra je bilo mračno, a na velikom zidu su crvenim slovima bila ispisana imena žrtava. Zadnje stajalište nam je bila bolnica, kad smo ušli u bolnicu spustili smo se u podrum i na zidu je stajala lenta vremena, koja je kazivala koliko je ljudi ušlo i izašlo iz bolnice na određeni dan. Odmah smo primijetili veliku crvenu rupu u stropu koja je predstavljala granatu koja je tu pala, išli smo dalje u podrum i u prostoriju s krevetima i lutkama koje su predstavljale ranjenike, bebe, trudnice, žene i muškarce.. Svi u malim prostorijama. U pozadini smo slušali  glas Siniše Glavaševića kako govori imena i prezimena poginulih. Bolnicu smo s dubokim poštovanjem pozdravili i pješke krenuli do Škole mira. Tamo smo imali predavanje i kviz znanja gdje je pobijedila OŠ Primorje. 
Zatim smo se ukrcali u autobus i uputili prema doma. Činilo se kao da put traje kraće, vjerojatno zato što smo većinu prespavali. Ubrzo smo vidjeli more i za tren oka smo bili u Slanome. Vratili smo se oko 2.30 ujutro, roditelji su nas dočekali u pidžamama i polako smo se razišli. Terenska nastava u Vukovaru je završila, zabavili smo se, sa sobom ponijeli puno dobrih uspomena, upoznali puno novih prijatelja i najvažnije, naučili puno više o svojoj državi.

                                                     Marieta Matić i Petra Radić, učenice 8. razreda