Osnovna škola Slano

U sklopu terenske nastave učenici od 5.- 8. razreda pošli su 1. prosinca 2017. u kino "Sloboda"  pogledati film "Čudo".

Iako neki smatraju da je nasilje među djecom nešto što se mora proći na putu prema odrastanju, bullying je sve veći problem. Prema posljednjim istraživanjima 35% dječaka i 31% djevojčica je barem jednom tijekom školovanja bilo žrtva nasilja, a među onima koji su najčešće žrtve su djeca iz obitelji lošijeg imovinskog stanja te hendikepirana djeca. S obzirom da su istraživanja pokazala da se posljedice bullyinga mogu osjećati cijeli život jasno je koliko je nasilje među djecom veliki problem. A upravo je taj problem srž filma koji nam je stigao u kina.

Snimljen prema istoimenoj knjizi iz 2012. godine Čudo je priča o desetogodišnjem dječaku Auggieu koji mora živjeti s teškim genetskim poremećajem zbog kojeg od rođenja ima unakaženo lice i glavu. Nakon 28 operacija zbog kojih nikad nije mogao normalno pohađati školu, roditelji konačno odlučuju upisati u školu te maleni Auggie u peti razred kreće s puno straha i nevjerice te se boji kako će svakodnevno biti izložen pogledima, zgražanju i komentarima svojih školskih prijatelja.

Čudo, film koji se dira ovako ozbiljne i tužne teme, je film koji bi svi od nas trebali pogledati – ne samo zato što je riječ o jako dobrom filmu, nego i zato što nam ukazuje na neke stvari, prije svega kakvi možemo biti prema ljudima koji su drukčiji. Raquel Jaramillo, autorica knjige prema kojoj je i snimljen film, je knjigu počela pisati nakon što je čekajući u redu za sladoled njezina trogodišnja kćer počela zuriti u dijete čije je lice bilo unakaženo. Odmičući kćer kako hendikepiranom djetetu ne bi bilo neugodno, majka je samo pogoršala situaciju te ju je taj događaj natjerao na razmišljanje o stvarima o kojima većina nas ne razmišlja, te kasnije na pisanje knjige koja je eto sada dobila i filmsku adaptaciju.

S obzirom na temu, i stanje dječaka, bilo je za očekivati film na čiju kino projekciju će trebati ponijeti tone papirnatih maramica, i koji će gledatelja baciti u depresiju kao što je to npr. napravila Maska (ne ona s Jimom Carreyem, nego sa Cher i Ericom Stoltzom) iz 1985. I iako je Čudo nabijeno emocijama koje će gledatelja pogoditi, i bit će suza, film je izuzetno ležeran. Baš kao što je na ležeran način donio probleme teenagera u filmu Charlijev svijet, redatelj je Stephen Chbosky ovdje obradio jednu izuzetno tešku temu. Uz malu, ali dobrodošlu, dozu humora Chbosky je olakšao gledanje filma i na kraju donio toliko potrebnu vedrinu. To ne znači da je redatelj minimalizirao probleme s kojima se osobe poput Auggiea susreću, već je samo pokazao da nada u bolje sutra u kojem će ljudi biti bolji uvijek postoji.

Iznenađenje je što se film ne prikazuje samo iz gledišta malenog Auggiea, već iz perspektive svih onih na čije živote utječe. I upravo je to najbolji potez redatelja i scenarista te najveća snaga filma. Jer lako se koncentrirati na dječaka i njegovu nevolju, a još lakše zanemariti što je s njegovom sestrom i njezinim problemima, problemima majke i oca, prijatelja. Iako su Auggievi problemi najveći, Čudo na tako lijep način pokazuje koliko je istinita ona „svakome su njegovi problemi najveći“. Na kraju filma je tako lako pronaći se u baš svakoj osobi u filmu – od dječaka, roditelja, prijatelja, pa čak i nasilnika. (Recenzija preuzeta: http://lonewolf.com.hr/2017/11/24/cudo-recenzija-filma/)