Osnovna škola Slano

Dana 19. listopada 2018. učenici OŠ Slano u pratnji svojih razrednika otišli su na izlet u Imotski. Polazak je bio ispred škole u Slanomu.  Cijelim putem u autobusu učenici su se zabavljali i pjevali. Kako smo se približavali Imotskom, voditeljica iz turističke agencije nam je usmjerila pogled na dvije posebne ljepote krškog područja,  na Crveno i Modro jezero.

Kad smo stigli u Imotski prvo smo posjetili samostansku crkvu sv. Franje. Na ulazu crkve dočekao nas je župni vikar fra Lazar Perica. U crkvu smo ušli dostojanstveno i pobožno, kako i dolikuje svetom prostoru. Fra Lazar je na veoma jednostavan i prikladan način učenicima približio život svetog Franje Asiškog, utemeljitelja franjevačkog reda.  U crkvi im je pokušao približiti i objasniti značenje pojedinih simbola koji su prikazani na zidovima i vitrajima. Bio je to mali sat vjeronauka na kojem su učenici kroz razgovor s fra Lazarom pokazali dobro kršćansko znanje. Nakon toga posjetili smo i muzej u sklopu samostana. Bilo je tu mnogo toga vrijednoga i zanimljivoga za vidjeti, prava mala riznica materijalne kulturne baštine, od raznih kovanica, starog alata, instrumenata, starih narodnih nošnji…. Zahvalili smo se fratru na lijepom dočeku i vodstvu. Trebalo je poći i dalje. Imalo se još mnogo toga za vidjeti.

Dan je bio veoma lijep i sunčan stoga nam nije teško pala šetnja do Topane, srednjovjekovne tvrđave. Prvo smo zastali na vidikovcu poviše Modrog jezera. Uslijedilo je malo razočarenje, učenici su pogledom tražili plavu boju vode, ali nje nigdje nije bilo na vidiku. Naime, vodička nam je objasnila kako ljeti i početkom jeseni jezero zna presušiti. Ova presušivanja jezera su postala česta posebno nakon potresa 1942. godine, kada su nastale podzemne odvodne pukotine.  Inače, vrijedi spomenuti, kako je najveća dubina jezera bila 147 m, kada se voda čak i prelijevala. E da je bar tako bilo i toga dana, koliko bi samo selfija palo. Ali i ovako nije nedostajalo fotografiranja.  Kad smo stigli do tvrđave Topana vodička nam je ispričala povijest koja je vezana za nju nakon čega su se učenici mogli i popeti do jednog dijela. Htjeli smo mi poći i dalje, ali zbog sigurnosti morali smo odustati od toga. Jednostavno, zub vremena na građevini  uzeo je svoje.

Nakon spuštanja po uređenoj stazi stigli smo do autobusa. Učenici su se malo osvježili i umili na špini koju su zatekli u blizini. Ulazak u vrući autobus bio je blagi šok, ali opet kad smo ovo sparno ljeto preživjeli možemo sve. Nismo se dugo vozili i opet je slijedio izlazak. Pred nama na vidikovcu, točnije ispod nas protezalo se Crveno jezero, krška jama.  Dubina jezera je 287 m te bi to, prema nekim podacima, bilo najdublje jezero u Europi. Slijedilo je natjecanje u bacanju kamena u dalj, odnosno učenici su pokušavali ubaciti kamen u jezero. 

Kako su svi ogladnijeli žurno se ušlo u autobus i krenulo put eko sela Grabovica, vrijeme je bilo za ručak. Učenici su odmah po dolasku sjeli za stolove te je objed mogao početi. Čim se završilo s ručkom uslijedile su dječje radosti. Dovoljna je bila samo lopta da igra započne.

U međuvremenu došla je i kočija s konjom. Učenici su se za manju novčanu naknadu mogli provozati i posjetiti okolnu farmu,  gdje su mogli vidjeti i domaće životinje. Nekima nije bila dovoljna jedna vožnja pa su se ponovno vraćali. Učiteljica Maja Stanić obzirno se sjetila svih učenika, ali i kolega te je ponijela dvije velike košare domaćih neretvanskih mandarina. Bilo je za svakoga, čak u izobilju.  Veliko joj hvala na tome. Uz sladoled, desert koji smo dobili iza ručka, one su nam još bolje sjele.  

Došlo je vrijeme za polazak. Kod pojedinih učenika nadzirao se umor na licu, kako i neće kad su neki pretrčali mali maraton.

Nakon kraće vožnje stigli smo do Prološca. Slijedio je posjet Zelenoj katedrali, još jednoj atrakciji Imotske krajne.  Zelena katedrala je kršćanska građevina, koja ima oblik netipične otvorene bazilike. Veliki kameni oltar dominira objektom, koji je predivno uklopljen u okoliš. Prostorom prevladavaju stara stoljetna stabla, koja su zapravo zeleni krov katedrale u vrućim i sunčanim danima. Iskreno nas je oduševio ovaj sklad arhitekture i prirode. Tu smo napravili zajedničku fotografiju. Prošetali smo nedaleko od ovog objekta te smo vidjeli i izvor rijeke Vrljike, koja svojim tokom na području BIH mijenja ime u Matica i Tihaljina.

Umorni, ali veseli i radosni sa svime što smo toga dana vidjeli i iskusili vratili smo se u Slano u večernjim satima. Tu su učenike dočekali radosni pogledi i osmjesi njihovih roditelja. Bio je to jedan lijep izlet usprkos manjim problemima i ispadima koji su se na njemu dogodili. 

J.K.  

Idi u FOTO-GALARIJA