« Studeni 2024 » | ||||||
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
28 | 29 | 30 | 31 | 1 | 2 | 3 |
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 1 |
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
Zašto su samo ostala sjećanja?
Zašto samo ovih par dana u studenome zasvijetli svjetlost svijeća za Vukovar i Škabrnju?
Zašto samo tada kolone?
Zašto…?
Tko zna ?
U studenome se ispunjavaju medijski prostori temama o Vukovaru, (o Škabrnji nešto manje, kao da je manje stradalih manja tragedija onima koji su izgubili svoje najmilije.)
No svijest i znanje najmlađih o stradanju hrvatskog naroda u Domovinskom ratu , na žalost , su veoma oskudni.
Zadaća i obveza roditelja, zajednice, a nadasve škole jest osvijestiti djecu , koliko je to primjereno njihovom uzrastu, o strahotama koje su njihovi vršnjaci preživljavali ili nisu preživjeli od 1991. do 1995. godine.
Vukovar je rana neprebolna. Rana čijom krvlju je ispisana povijest hrvatskoga naroda, rana koja je ujedinila sve Hrvate u istoj patnji i boli. No, u nekim srcima bol polako zacjeljuje, u nekima ni ožiljak tek ostao nije, a neka još krvare…
Ne učiti mržnji, ne poticati na mržnju , ne proklinjati i graditi barijere, već znati. Djeca moraju znati što se dogodilo u Vukovaru, Škabrnji, Dalju, na Plitvicama, Borovu Selu.. Što se dogodilo u Dubrovniku, Konavlima Dubrovačkom primorju. Što se dogodilo 1991. u Hrvatskoj.
Kao i svih prethodnih godina sjećanje na nedužne žrtve Vukovara i Škabrnje , i ove su godine naši učenici obilježili dostojanstveno; na satima RO, tematskim satom povijesti kojeg su održali učenici osmoga razreda, a koji su se prije nekoliko dana vratili iz posjete Vukovaru, te paljenjem svijeća i molitvom za sve stradale 19. studenoga 1991. godine. Većina učenika je sudjelovala i na večernjem okupljanju ispred spomenika žrtvama na slanjskoj rivi i paljenju svijeća.
Biti Hrvat , znači znati svoju povijest, znati razlučiti dobro od lošega, poštivati one koji su nam slobodu na svojim žrtvama gradili i sjetiti ih se češće, negoli nam je to školskim programom propisano.
I ne mrziti…
Drago Ivanišević je u svojoj pjesmi Hrvatska napisao:
„….jer ja kao Hrvat brat sam sviju ljudi
I kud god idem, sa mnom je Hrvatska.“
Ljilja Šimunović
Idi u FOTO-GALERIJA