« Studeni 2024 » | ||||||
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
28 | 29 | 30 | 31 | 1 | 2 | 3 |
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 1 |
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
Naime, mali Primorci su odavno prepoznati i poznati u Županiji i Domovini kao vrijedni čuvari nematerijalne baštine. Svoje običaje čuvaju kroz folklor, što više od trideset godina radi Mali linđo. Prikupljaju usmenu narodnu baštinu od poslijeratnih dana i čuvaju zavičajni govor. Njeguju primorsku riječ. Čuvaju tradiciju i obradom kamena na tradicijski način, pengaju jaja, pletu pomu, te istražuju, oživljavaju i uče primorski vez. Tako su svojim gostima i domaćima imali što pokazati, a i vidjeti kako to rade njihovi vršnjaci i gosti iz Slavonije. Pa se dvoranom orila i lijerica i tamburica. I kada se čini kako puno o svojoj baštini znate ,uvijek odnekud „izroni“ neki zanimljiv podatak zahvaljujući osobama koji prebiru po povijesti nematerijalne baštine. Zahvaljujući Jadranu Radonjiću, korepetitoru,učitelju plesa u FA „Linđo“,glazbeniku i baštiniku narodnoga blaga te poznavatelju tradicijskih glazbala, mali Primorci i publika u dvorani saznali su kako se linđo u Primorju nekada balao uz diple na mješinu. Ovo je najmlađima i bio prvi susret s tim i sličnim instrumentima koje je osebujni Radonjić prezentirao. Da se lijerica u Primorju udomaćila tek s početka 19. stoljeća, bilo je pravo iznenađenje za mnoge.
Posebno je okupljene veselilo što se ovaj događaj poklopio baš s danom obilježavanja pada Slanoga. Eto pokazali su, oni od kojih se to i očekuje, a to su naši mladi i najmlađi , da su nam prije dvadeset i dvije godine mogli ubiti kuće i okućnice. Mogli su nam ubiti i ljude, ali duh, vjeru i običaje nisu mogli. Pa kako kaže ona narodna poslovica „Bolje da propane selo, nego običaji.“u Primorju je bilo baš tako nekako. Srušeno i spaljeno je obnovljeno , a običaji su sačuvani. To je ono po čemu nas znaju i prepoznaju.Lj.Šimunović