Osnovna škola Slano

Radovi učenica Rebek Milković 8.r i Anite Pitarević 8.r

BOŽIĆ SIROMAHA

Kraj ognja čekam. Toplo je.

Obrazi mi se sretni rumene.

Al' jednu bolnu istinu znam

da Božić nije svima radostan.

Negdje. Tu blizu između  nas

Božić čeka i siromah.

Ruke su mu ozeble,

 a noge bose ne znaju put.

Pogledom tužnim gleda u gradski sjaj

i ponizno moli za suhi kruh.

Nekad je imao topli dom,

obitelj,radost dječji smijeh.

Okićen bor i puni stol

i anđela nebeskih slušao pjev.

U kaminu su se igrale iskre,

u srcu bijahu  tisuće  želja.

Al' život igru sudbine  igra.

Sreća u ovoj nije ga htjela.

U hladnoj noći dok zvone zvona,

Božić je i ovom čovjeku bez doma

REBEKA MILKOVIĆ8.razred

OBITELJ MOJA VESELA

    Imam brojnu obitelj. Kada smo svi na okupu, to vam je kao Sjednica Hrvatskog Sabora u užem sazivu. Desetero nas je što malih, što velikih, što mlađih, što starijih i ja. Ima nas tu različitih naravi ,htijenja i mijenja. Kada se povede rasprava, o bilo čemu,nastaje pravi kaos, vika galama, dokazivanje, negiranje, smijeh, katkad i suze. Ponekad pomislim kako smo izuzetan primjer obitelji za promatranje.

Jutro je. Mama je otišla na posao. Bogu hvala! Sad ću odjenuti što hoću.

Tata je također otišao. Ali je zato moja baka tu. Ona je odavno na nogama. Skuhala mi je kakao i čeka. Da je sedam sati,dobro znam i bez budilice jer je djed raspalio radio i sluša jutarnje vijesti. Idem do kupaonice,ali sve polako, „kola fiaka.“

Autobus dolazi za petnaestak minuta, a ja nikako dobiti  ubrzanje. Baka čeka k'o napeta puška, a kakao se već ohladio. Popila sam ga na brzinu i nije mi nimalo godio. Moja baka kakao kuha po nekom svom receptu koji mi ne paše,ali neću joj to nikada reći.

   Nikoleta, moja mlađa rodica je došla. Moj glavni špijun će se prije škole malo ulizivati baki, dobiti koji kompliment i koju kunu više nego ja ,jer ona ima veoma dobru taktiku dodvoravanja starijim osobama.

    „Vidiš kako se Nikoleta lijepo obukla. Niti joj je gola škinja  ni okolo vrata“, polako započinje jutarnje propovijedi moja baka. Ne odgovaram jer mi je ujutro lijeno otvarati usta,a i nemam vremena replicirati baki jer je autobus pred vratima.

     Ulazim u autobus i jedva se vučem do sjedala gdje me čeka Andrea, prijateljica iz razreda(štreberica i šminkerica). S očima na pola koplja slušam njezina jutarnja propitkivanja o tomu što sam naučila, što nisam učila i bla,bla, bla.

   Danas imamo kontrolni i  ispitivanje i školsku zadaću.  Ma , molim vas lijepo, zar to može. Gdje su tu prava djece i mladeži? U vremeniku tako ne stoji. Ah, znam. Ovo je još jedna fora jedne naše učiteljice:Prestraši pa vladaj!“

Ništa od svega. Danas ćemo samo pisati školsku zadaću. Daj ,Bože, dobre teme! Zapravo, daj Ljiljo, dobre teme!

Odabrala sam temu „Moja obitelj“. Tu imam puno pisati. Dok ih samo nabrojim, puna je jedna stranica. Mislim da sam napravila dobar posao, a za pravopis će se pobrinuti učiteljica.

Zadovoljna odlazim doma i kad mami kažem što sam pisala, još ću malo i pretjerati, ona će „poludjeti“.

„Još ćeš nam socijalnu službu dovesti na vrata, Anita! Ti nisi normalna!“ vikat će i onda će joj se pridružiti i baka i djed i dundo ,a onda će doći tata i tetka i započet će studiozno promatranje i komentari i kritike i sumnje i strahovi i predviđanja i sve što ide kad se poigram njihovim strpljenjem.

I bi tako. Skoro sve kako sam već predvidjela. A onda sam im lijepo kazala da provjeravam prag njihove tolerancije i pročitala im svoj rad. Nije to ovaj koga čitate.

Vraže! Muličino! Ljubavi! Blago mami.  Pravi si komediograf. I koliko si dobila?

Ne znam. Pravopis mi nije jača strana. Vidjet ćemo.

Sjedamo za trpezu i u miru počinjemo  jesti. Mir ne traje dugo.

- Došli računi za režije.

- Baka nije zadovoljna mojim oblačenjem.

- Nikoleta me tuži za… ne znam što.

- Djed bi još jedan pjat juhe. Baba iz zdravstveni razloga ne odobrava jer je juha jako masna.

- I moja mala sestra  ima nešto reći. Nitko je ne obada pa  glasno traži svoja prava.

Nikad mi nije dosadno s njima. Ako mi nekada i jest dosadno, napravim ili ispričam nešto kao u ovoj mojoj priči. Onda se zabavljam promatrajući njihove postupke. Nisam zločesta ,samo me zanima ljudska psiha. Definitivno ću studirati psihologiju.

A volimo se najviše na svijetu. Moja obitelj i ja. Ja bez njih ne bih bila ja. Oni bez mene , ne bi bili oni.

To smo mi, veselo društvo koje možete potražiti na adresi Majkovi bb.

Nepoznate riječi i izrazi:

Kola fiaka –polako, bez žurbe

Škina-kralježnica

Pjat-tanjur

Muličina-balavica

Obadati-pridavati važnost, primjećivati

ANITA PITAREVIĆ 8. razred

 NAŠ USKRS

Moja je baba odavno na nogama. Pristavila je  vodu i čeka da uzavri da učini kafu. Još  od ranoga jutra je sva snervana  jerbo ima puno toga za učinit. Hoda tamo-amo i sama sobom govori kako se danas neće imati kada ni prekrstit.

Popila je kafu i nazula stare crevje za u tor i pošla namiriti živo. Tamo gori, uz ulicu, čujem je kako govori s Jelom. I Jele se ranije digla i prostire robu.

„Ajme meni ,Jele moja, jedva me noge nose! A nešto me ,Bože prosti, ispod lijeve bande probada. Jutros sam mislila da će trebat zvat popa. Eto ti.“

„ A, ženo moja, što ćeš meni poj govorit. Nisam noćas mogla spat pa mi svašta na pamet dođe. Pa misli, pa misli pa zaludu. A, Bogu fala!“ tuži se Jele.“ Koza mi se ima ove dane  okotit pa me i to svu sputilo. Ne smijem se niđe uputit, neg svako malo u pojatu.“

„Ma i naša će svaki čas , ma ne obadam je ja nego stari. Ja imam danas opengat i omastit čudo jaja. Obećala sam i njima doli pa što ću sad? Valja mi činit.“

Razgovor im prekida dundo Marko,Jelin muž:“Ajte,ajte! Koliko govorite, mogle ste dosada sve to učiniti.“Obje su se pomamile  na njega pa više ne razumijem što koja govori. Čujem samo kako se dundo Marko smije. Ode on ubrati grma za Brijesovi brijeg.

Jele ode u kuću. Baba je namirila živo i sad se valja uhititi posla oko jaja.

Izvadila je vosak odnekud, u pepeo metla žara i sjela na tovjelicu. U skutu joj teća, a u ruci brkljačica.  Ruke, stare i  izborane. Prsti krivi,ali sigurno šaraju šare i pišu poruke. Ne faljiva. Vidim da sve  napamet radi i da joj ruka ide sama. Lice joj se zarumenjelo,a oči se sjaje živo k'o oganj. Okupili smo se okolo nje moja sestra, rodice i ja. I mi radimo kako baba kaživa,ali su naše šare nepravilne i slova na jajima kvrgava.

„Samo pomalo,pomalo,“govori sva sretna  što nas može naučiti ovoj umjetnosti. Blago babi, kad ima komu kaživati“, govori i smije se ,otire znoj s čela i pogleduje nas.“ Ne smeta ,ako koje i slomijete,ima jaja Bogu fala,“govori bojeći se da koja od nas ne odustane.

Opijeni mirisom voska i zaneseni babinim uputama, uživamo u kominu. Spravljamo  se za Uskrs. Baba nas spravlja  za Uskrs i za Uskrse koji će dolaziti u Primorje i kada babe više ne bude. Ali znam još  će  nas  puno Uskrsa baba upućivati u običaje i umijeća koja čuva u sebi. Jer zdrava je k'o dren. Evo koliko smo zajedno u kominu, nijednom nije rekla da je išta boli.

Nepoznate riječi-lokalizmi

Uzavrijeti-prokuhati

Kafa-kava

Snervana-nervozna

Nazula-obula

Crevje-cipele

Namiriti živo-nahraniti stoku

Bande-strane

Poj govorit-poći govoriti

Spat-spavati

Za ludu-uzalud

Okotit-okoziti

Sputiti-smesti

Niđe uputit-nigdje otići

Pojata-štala

Obadati-obraćati pozornost

Opengat jaja-tradicionalni način šaranja janja voskom (Dubrovačko primorje)

Omastiti-obojati

Teća-kuhinjska posuda

Brkljačica-grančica vinove loze s pribadačom na vrhu kojom se piše vrelim voskom po jajima

Tovjelica-mala ,niska drvena stolica

Skuti-krilo

Ne faljivati- ne griješiti

Kaživati-govoriti

Otirati- brisati

Bogu fala-Bogu hvala

Spravljati-spremati

K'o dren- ko drijen( drvo poznate izdržljivosti i tvrdoće)

ANITA PITAREVIĆ 8.razred