« Studeni 2024 » | ||||||
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
28 | 29 | 30 | 31 | 1 | 2 | 3 |
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 1 |
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
„U svakom roditelju živi učenik – netko tko je i sam išao u školu, nekad uspješno, nekad neuspješno… Mnogi roditelji i danas ulaze u školu preplavljeni starim osjećajima…“
Koliko god vremena učitelji provodili s djecom u školi i što god radili da ih odgoje u duhu tolerancije, multikulturalnosti i cjeloživotnog učenja, presudnu ulogu u razvijanju dječjih vrijednosti ipak ima njihova obitelj - roditelji, skrbnici, bake i djedovi, oni s kojima su odrasli.
Mi, roditelji i učitelji, u duhu promjena koje se školstvu iz dana u dan događaju i u želji da zajednički usmjeravamo mlade ljude k pronalaženju pravih životnih vrijednosti tebamo biti partneri i primjerom pokazati što je to timski rad i što nam on dobroga donosi. Od iznimne važnosti za opstanak odgojno-obrazovnog partnerstva jesu redoviti susreti odgajatelja i obrazovatelja. Četiri puta godišnje na roditeljskim sastancima, i prema potrebi na redovitim informacijama, minimum je koji zadovoljava.
Roditeljski sastanci uistinu su dobra prilika da čujete koji koristan savjet, ali i porazgovarate s ljudima s kojima sigurno imate nešto zajedničko s obzirom na to da odgajate djecu iste dobi i vrlo sličnih interesa. Na roditeljskim sastancima možemo dogovarati zajedničke projekte, razmjenjivati važne informacije koje se tiču cijelog razreda, obrazovati se, upoznavati i surađivati. Ne biste trebali izbjegavati sastanke misleći kako su oni gubljenje vremena i kako na njima ništa novoga nećete naučiti. Neki roditelji toliko nisu voljeli školu u doba kada su i sami bili školarci da ju i danas obilaze u širokom luku. Drugi se ne slažu s ostalim roditeljima, te zbog toga ne dolaze na sastanke. Zvučat ću grubo, ali ne mogu prešutjeti da su to previše sebični razlozi za izbjegavanje jedne od rijetkih prilika koja vam se pruža da se obrazujete i usavršavate za najljepši, ali i najteži poziv u životu - roditeljstvo.
Individualni sastanci - prigoda su da redovito nadzirete napredovanje svoga potomka, jer, vjerovali ili ne, njima je do toga jako stalo. Prolaze li s odličnim ili manje odličnim uspjehom, vole znati koliko se brinete i da vas zanima kakvi su u školi. Za dobru suradnju s nama razrednicima pokušajte kad god je to moguće poštovati naše radno vrijeme i dolaziti na informacije u ono vrijeme koje smo za to odredili. Želite li doći u školu, a vrijeme određeno za informacije vam nikako ne odgovara, najavite se i dogovorite neko drugo vrijeme koje će razrednik posvetiti samo vama.
Budimo partneri i prijatelji koji zajednički vode djecu na izlete i ekskurzije. Skrbimo o izgledu i opremljenosti škole u kojoj pola dana proboravi vaše dijete. Sudjelujmo timski u organizaciji proslava, humanitarnih akcija, zabava, maskenbala. Cijenimo i podupirimo jedni druge. Omalovažavamo li mi školu kao instituciju i pokazujemo li otvoreno negodovanje prema suradnji s učiteljima, isto će činiti i naša djeca.
Surađujmo, poštujmo jedni druge, vjerujmo u mlade naraštaje! Nama je možda njihova matematika jako teška, no mnogima su od nas moderni mobiteli prava enigma, internet još uvijek svjetsko čudo, a iPod nepoznanica. Njima ne. Suvereno vladaju tehnologijom, izrađuju power point prezentacije, prebacuju s harda na USB, snimaju filmove, dosnimavaju zvukove. Milina ih je promatrati, a pravi izazov pokušavati ići ukorak s njima.
Bilo bi još ljepše i plodnije kada bi se sve, ili barem većina obitelji, aktivno i suradnički uključile u avanturu zvanu odgoj i obrazovanje djece i mladih. Ukoliko već nisu (a ima onih koji jesu), trebali bi uskočiti u naš vlak ili nas barem pričekati na nekoj od sljedećih postaja i u nekoliko jednostavnih koraka postati roditelj, saveznik, pomagač, vođa, prijatelj.
*Tekst preuzet s www.os-cavtat.skole.hr, autor: Ivana Marinić, prof.
1. Jedna djevojčica priča o kitovima s učiteljem.
Učitelj objašnjava da je nemoguće da kit proguta čovjeka, jer iako je to jako veliki sisavac, ima jako malo grlo.
Djevojčica reče kako je Jonu progutao kit.
Iritiran, učitelj ponovi da je nemoguće da kit proguta čovjeka.
Tad će djevojčica "Kad stignem u raj pitat ću Jonu".
Učitelj upita " A što ćeš ako je Jona završio u paklu?"
Djevojčica odgovori "Onda ga ti pitaj".
2. Teta u vrtiću ide od djeteta do djeteta i gleda šta crtaju.
Dođe do jedne djevojčice koja vrijedno slika i upita je šta slika.
Djevojčica odgovori, "Crtam Boga".
Teta stane i kaže joj, "Pa niko ne zna kako Bog izgleda".
Djevojčica bez dvojbe: "Pa saznat će uskoro".
3. Učitelj u nedjeljnoj školi priča o zapovjedima.
Nakon što je objasnio zapovjed "poštuj majku i oca", upita učitelj, "postoji li zapovjed koja nam kaže kako ćemo se ponašati prema braći i sestrama?"
Jedan dječak odgovori ko iz topa (najstarije dijete u obitelji),
"Ne ubij.."
4. Djevojčica promatra mamu koja pere suđe i primjeti par sjedih vlasi... Upita ju znatiželjno: "Zašto imaš bijelih vlasi u kosi?"
Mama odgovori: "Svaki put kad uradiš nešto loše i ja se ne osjećam dobro od toga plačem i tužna sam, pa dobijem po bijelu vlas."
Djevojčica se malo zamisli nad tim pa upita,
"Mama, zašto je bakina kosa potpuno bijela?"
5. Sva djeca su se slikala za razrednu fotku i učiteljica ih pokušava uvjeriti da kupe sliku.
"Pomislite samo kako će biti zanimljivo kad poslije budete gledali i kažete , vidi Maje, ona je advokat' ili ovo je Denis, on je liječnik'."
Jedan mali glasić se zaću iz razreda, "A ovo je učiteljica, ona je mrtva."
6. Učiteljica objašnjava cirkulaciju krvi i kaže djeci: “Kad stojim na glavi sva mi se krv slije u glavu i budem crvena. Zašto se to ne desi kad stojim na nogama?”
Jedan učenik odgovara: “One vam nisu prazne!”
7. Djeca u Katoličkoj školi jedu. Kod jabuka piše natpis: “Uzmi samo JEDNU. Bog te gleda.” Malac pozove djecu kod korpice sa čokoladom: “Uzmite koliko hoćete. Bog gleda u jabuke!”