preskoči na sadržaj

Osnovna škola Slano

Login
Tražilica
Kalendar
« Travanj 2024 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
Prikazani događaji

Anketa
Ovogodišnje školske maškare bile su:



Kutak za roditelje

 

„U svakom roditelju živi učenik – netko tko je i sam išao u školu, nekad uspješno, nekad neuspješno… Mnogi roditelji i danas ulaze u školu preplavljeni starim osjećajima…“

 

Roditelj, saveznik, pomagač, vođa i prijatelj

 

Suradnja roditelja i škole

Koliko god vremena učitelji provodili s djecom u školi i što god radili da ih odgoje u duhu tolerancije, multikulturalnosti i cjeloživotnog učenja, presudnu ulogu u razvijanju dječjih vrijednosti ipak ima njihova obitelj - roditelji, skrbnici, bake i djedovi, oni s kojima su odrasli.

 

Ukorak s našom djecom

Mi, roditelji i učitelji, u duhu promjena koje se školstvu iz dana u dan događaju i u želji da zajednički usmjeravamo mlade ljude k pronalaženju pravih životnih vrijednosti tebamo biti partneri i primjerom pokazati što je to timski rad i što nam on dobroga donosi. Od iznimne važnosti za opstanak odgojno-obrazovnog partnerstva jesu redoviti susreti odgajatelja i obrazovatelja. Četiri puta godišnje na roditeljskim sastancima, i prema potrebi na redovitim informacijama, minimum je koji zadovoljava.

 

 

Roditeljski sastanci uistinu su dobra prilika da čujete koji koristan savjet, ali i porazgovarate s ljudima s kojima sigurno imate nešto zajedničko s obzirom na to da odgajate djecu iste dobi i vrlo sličnih interesa. Na roditeljskim sastancima možemo dogovarati zajedničke projekte, razmjenjivati važne informacije koje se tiču cijelog razreda, obrazovati se, upoznavati i surađivati. Ne biste trebali izbjegavati sastanke misleći kako su oni gubljenje vremena i kako na njima ništa novoga nećete naučiti. Neki roditelji toliko nisu voljeli školu u doba kada su i sami bili školarci da ju i danas obilaze u širokom luku. Drugi se ne slažu s ostalim roditeljima, te zbog toga ne dolaze na sastanke. Zvučat ću grubo, ali ne mogu prešutjeti da su to previše sebični razlozi za izbjegavanje jedne od rijetkih prilika koja vam se pruža da se obrazujete i usavršavate za najljepši, ali i najteži poziv u životu - roditeljstvo.


Individualni sastanci - prigoda su da redovito nadzirete napredovanje svoga potomka, jer, vjerovali ili ne, njima je do toga jako stalo. Prolaze li s odličnim ili manje odličnim uspjehom, vole znati koliko se brinete i da vas zanima kakvi su u školi. Za dobru suradnju s nama razrednicima pokušajte kad god je to moguće poštovati naše radno vrijeme i dolaziti na informacije u ono vrijeme koje smo za to odredili. Želite li doći u školu, a vrijeme određeno za informacije vam nikako ne odgovara, najavite se i dogovorite neko drugo vrijeme koje će razrednik posvetiti samo vama.

 

Partneri i prijatelji

Budimo partneri i prijatelji koji zajednički vode djecu na izlete i ekskurzije. Skrbimo o izgledu i opremljenosti škole u kojoj pola dana proboravi vaše dijete. Sudjelujmo timski u organizaciji proslava, humanitarnih akcija, zabava, maskenbala. Cijenimo i podupirimo jedni druge. Omalovažavamo li mi školu kao instituciju i pokazujemo li otvoreno negodovanje prema suradnji s učiteljima, isto će činiti i naša djeca.

Surađujmo, poštujmo jedni druge, vjerujmo u mlade naraštaje! Nama je možda njihova matematika jako teška, no mnogima su od nas moderni mobiteli prava enigma, internet još uvijek svjetsko čudo, a iPod nepoznanica. Njima ne. Suvereno vladaju tehnologijom, izrađuju power point prezentacije, prebacuju s harda na USB, snimaju filmove, dosnimavaju zvukove. Milina ih je promatrati, a pravi izazov pokušavati ići ukorak s njima.

Bilo bi još ljepše i plodnije kada bi se sve, ili barem većina obitelji, aktivno i suradnički uključile u avanturu zvanu odgoj i obrazovanje djece i mladih. Ukoliko već nisu (a ima onih koji jesu), trebali bi uskočiti u naš vlak ili nas barem pričekati na nekoj od sljedećih postaja i u nekoliko jednostavnih koraka postati roditelj, saveznik, pomagač, vođa, prijatelj.

 

 


*Tekst preuzet s www.os-cavtat.skole.hr, autor: Ivana Marinić, prof.

Priloženi dokumenti:
pravilnik vrjednovanje os ss.pdf

Vrijedi za pročitati
Povratak na prethodnu stranicu Ispiši članak Pošalji prijatelju
Kako s djecom razgovarati o smrti
Autor: Rina Bujak, 10. 6. 2018.

U najboljoj namjeri i želji da dijete zaštitite od neugodnih životnih iskustava odrasli su, a osobito roditelji, skloni iz svog odnosa s djetetom isključiti neke teme , neka iskustva. Često jedan od razloga može biti roditeljska nesigurnost u vlastito ponašanje, osjećaje i stavove u tim situacijama. Jedna od tih tema je i smrt.

       


Razumijevanje smrti ovisi o djetetovoj dobi i sposobnostima, kao i o obilježjima kulture u kojima dijete živi. Dijete u dobi :

  •  Od 3 do 5 godina smrt smatra vrstom sna, jer nije u stanju shvatiti konačnost života i stoga je uvjereno da će se pokojnik jednog dana vratiti (kao u crtiću).
  •  Od 5 do 9 godina shvaća konačnost života, ali ne uviđa da je smrt neizbježna svim ljudima. Fenomen smrti personificiraju, pa smrt vide kao osobu.
  •  9 i više godina , dijete uviđa da je smrt dio životnog ciklusa i da je neizbježna. To omogućava da uviđaju i mogu prihvatiti njezino fizičko i psihičko značenje (shvaća da se umrli više nikada neće vratiti).

 

Kako će se pojedino dijete ponašati ovisi o tri čimbenika:

  1. obiteljska situacija ako je u obitelji sigurno, zaštićeno, dijete će se zdravo ponašati i u toj situaciji, bez obzira na to što će neke njegove reakcije možda biti „čudne“.
  2. način na koji je osoba umrla neočekivana smrt najteže pogađa i djecu i odrasle.
  3. djetetova dob i prethodno iskustvo starija djeca, pogotovo ona koja su već prolazila proces žalovanja zbog gubitka bliske osobe, lakše će podnijeti smrt.

 

Kako reći djetetu tužnu vijest?

  1. Moram ti reći nešto vrlo tužno. Jučer se je dogodila nesreća i ……… je poginuo.
  2. Znaš da je baka bila teško, teško bolesna. Dugo se liječila, ali bila je jako bolesna i nisu joj pomogli lijekovi. Moram ti reći nešto tužno – umrla je.

 

Nikako djeci ne treba govoriti :

  • Tata je zauvijek zaspao. (djeca se nakon toga mogu bojati odlaska na spavanje)
  • Baka se razboljela i umrla . (Većina djece je često bolesna. Bolje je reći da je baka bila vrlo, vrlo bolesna. Više nego smo mi ikada bili…)
  • Ljudi koji umiru idu na dugo putovanje. (djeca i roditelji idu često na putovanje)
  • Bog je uzeo tvoga djeda. (Dijete može misliti da Bog može uzeti vrlo brzo i njega i da nije sigurno. Ako želite s djetetom podijeliti vjerske osjećaje radije recite : Bog će se brinuti za njega.)
  • Otišao je u bolnicu i umro. (Dijete može misliti da je odlazak u bolnicu uzrok smrti.)

 

 

Bitno je znati!

 

Smrt je prirodan završetak života. Smrt bliske osobe pogađa sve ljude – i odrasle i djecu. Govoriti o smrti znači govoriti o životu.

 

 





[ Povratak na prethodnu stranicu Povratak | Ispiši članak Ispiši članak | Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju ]
preskoči na navigaciju