Osnovna škola Slano
| « Listopad 2024 » | ||||||
| Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
| 30 | 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | 1 | 2 | 3 |
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
Dragi učenici,
I sami ste svjedoci kako se često nađemo u nepredviđenim situacijama, u sitauacijama koje nikako nismo mogli ni zamisliti ,al eto dogode se te ih moramo razumno riješiti. Ono što vam priča na temu Uskrs kakvog do sada nije bilo poručuje: Unatoč tomu što nam je u ovom trenutku teško, ono što dolazi i što nas čeka može donijeti mnogo više radosti i sreće nego što smo do sada imali….
Saznajte o kome govori priča Uskrs kakvoga do sada nije bilo…
Uživajte u čitanju!
USKRS KAKVOGA JOŠ NIJE BILO (Mirna Grbec)
Vraća se baka iz kokošinjca. U ruci joj prazna košarica.
- Nema, djede, jaja. Već danima uzalud obilazim gnijezdo, ni jedno jaje nisam pronašla... a Uskrs se bliži. Treba kolače ispeći, pisanice išarati. Čime ćemo ovog Uskrsa unučad obradovati?
- E, stara je naša koka. Već se iznijela. A djeca se najviše tvojim pisanicama obraduju. Ove godine neće šarenih gnijezda biti.
Zabrinuli se baka i djed. I ražalostili.
- Da nije koka Draga bolesna? - snuždi se baka.
Pođe u kokošinjac, gleda svoju koku Dragu. Perje na njoj bogato i sjajno, a bistro oko pametno je gleda. Kao da bi nešto baki rekla, a ne umije. Voli baka Dragu, ta kako i ne bi, još kao pile u ruci ju je grijala. Ali, djedova riječ mora se slušati:
"Koku hrani dok jaja nese, a poslije..."
Pomiluje baka Dragu i stegne je nešto oko srca.
Sutradan pođe baka opet s košaricom, ali jaja nema.
- Sutra ćemo činiti što činiti moramo - nakašlja se djed.
Baka pognu glavu i ne reče ništa. Osvanulo jutro. Šute djed i baka, u oči se ne gledaju. Sunce već dobrano zemljicu zagrijalo, ta Uskrs je pred vratima, a njih sve jednako oko srca zebe, kao u najljuće zime.
- Zagrij, baka, vodu - djed će, a glas mu nekako ljutito i promuklo odjekne.
Teško baka lonac s vodom vuče. Srce je zove da se još jednom sa svojom Dragom oprosti. Iskrade se do kokošinjca, ali - Drage nigdje nema. Doziva, zaviruje... Prazno stoji gnijezdo: ni koke, ni jaja u njemu nema. S dvorišta začuje baka djedovo dozivanje.
- Ovamo, baka, brže! O, sreće i radosti!
Požuri baka iz kokošinjca i u čudu stane. Sred dvorišta ponosito korača njena Draga, a prate je zlatne grudice, pijukave loptice mekog paperja. Vodi koka svoje piliće i svako malo se osvrće da ne bi koje u travi pogubila.
Od čuda i silne radosti, djed i baka sve jednako stoje. Briše baka suzu što se iz oka iskrala. Suza je to sretnica, a ne žalosnica. Eto, ima opet svoju Dragu, a uz nju i dar da ga ljepšeg nije mogla poželjeti.
- Vidi ti naše Drage - djed će, a glas ga izdaje.
Prikloni se baka djedu, za ruku ga primi te reče:
- Sad još samo Uskrs valja dočekati. Vidjet ćeš, djede, bit će radostan, kakvoga još nismo imali!
Povratak |
Ispiši članak |
Pošalji prijatelju
]
Dragi učenici,
I sami ste svjedoci kako se često nađemo u nepredviđenim situacijama, u sitauacijama koje nikako nismo mogli ni zamisliti ,al eto dogode se te ih moramo razumno riješiti. Ono što vam priča na temu Uskrs kakvog do sada nije bilo poručuje: Unatoč tomu što nam je u ovom trenutku teško, ono što dolazi i što nas čeka može donijeti mnogo više radosti i sreće nego što smo do sada imali….
Saznajte o kome govori priča Uskrs kakvoga do sada nije bilo…
Uživajte u čitanju!
USKRS KAKVOGA JOŠ NIJE BILO (Mirna Grbec)
Vraća se baka iz kokošinjca. U ruci joj prazna košarica.
- Nema, djede, jaja. Već danima uzalud obilazim gnijezdo, ni jedno jaje nisam pronašla... a Uskrs se bliži. Treba kolače ispeći, pisanice išarati. Čime ćemo ovog Uskrsa unučad obradovati?
- E, stara je naša koka. Već se iznijela. A djeca se najviše tvojim pisanicama obraduju. Ove godine neće šarenih gnijezda biti.
Zabrinuli se baka i djed. I ražalostili.
- Da nije koka Draga bolesna? - snuždi se baka.
Pođe u kokošinjac, gleda svoju koku Dragu. Perje na njoj bogato i sjajno, a bistro oko pametno je gleda. Kao da bi nešto baki rekla, a ne umije. Voli baka Dragu, ta kako i ne bi, još kao pile u ruci ju je grijala. Ali, djedova riječ mora se slušati:
"Koku hrani dok jaja nese, a poslije..."
Pomiluje baka Dragu i stegne je nešto oko srca.
Sutradan pođe baka opet s košaricom, ali jaja nema.
- Sutra ćemo činiti što činiti moramo - nakašlja se djed.
Baka pognu glavu i ne reče ništa. Osvanulo jutro. Šute djed i baka, u oči se ne gledaju. Sunce već dobrano zemljicu zagrijalo, ta Uskrs je pred vratima, a njih sve jednako oko srca zebe, kao u najljuće zime.
- Zagrij, baka, vodu - djed će, a glas mu nekako ljutito i promuklo odjekne.
Teško baka lonac s vodom vuče. Srce je zove da se još jednom sa svojom Dragom oprosti. Iskrade se do kokošinjca, ali - Drage nigdje nema. Doziva, zaviruje... Prazno stoji gnijezdo: ni koke, ni jaja u njemu nema. S dvorišta začuje baka djedovo dozivanje.
- Ovamo, baka, brže! O, sreće i radosti!
Požuri baka iz kokošinjca i u čudu stane. Sred dvorišta ponosito korača njena Draga, a prate je zlatne grudice, pijukave loptice mekog paperja. Vodi koka svoje piliće i svako malo se osvrće da ne bi koje u travi pogubila.
Od čuda i silne radosti, djed i baka sve jednako stoje. Briše baka suzu što se iz oka iskrala. Suza je to sretnica, a ne žalosnica. Eto, ima opet svoju Dragu, a uz nju i dar da ga ljepšeg nije mogla poželjeti.
- Vidi ti naše Drage - djed će, a glas ga izdaje.
Prikloni se baka djedu, za ruku ga primi te reče:
- Sad još samo Uskrs valja dočekati. Vidjet ćeš, djede, bit će radostan, kakvoga još nismo imali!
Povratak |
Ispiši članak |
Pošalji prijatelju
]
U petak, 18. listopada, treći razred Osnovne škole Slano posjetio je školsku knjižnicu. Njihov zadatak bio je upoznati se s referentnom zbirkom te naučiti što su to leksikoni, rječnici, enciklopedije, priručnici, atlasi i kako se služiti njima.
Učenici su bili vrlo radoznali kada su na stolu ugledali velike i debele knjige pa smo ubrzo krenuli na upoznavanje s istima. Najviše su im se svidjeli "Rječnik hrvatskog jezika" i "Rječnik stranih rječi" koji su ih oduševili velikim brojem stranica te enciklopedija "Zašto?". Kroz slikokaz o referentnoj građi u našoj knjižnici naučili smo glavne pojmove, a nakon toga smo rješavali listiće u skupinama.
Poneke pojmove nije bilo lako pronaći pa je pomoć pružila učiteljica Marija Pendo.
Zaključak je bio: u knjižnici se može svašta pronaći i treba ju što češće posjetiti!
Kako nam je bilo na satu, možete pogledati u fotogaleriji - klik na fotografiju ispod!
"Mjesec hrvatske knjige" (od 15. listopada do 15. studenoga) odlučili smo započeti posjetom učenika prvog razreda školskoj knjižnici.
U srijedu, 30. listopada, prvašići su, s učiteljicom Natašom, veselo ušetali u našu malu knjižnicu.
Knjižničarka je upoznala učenike s radom knjižnice, važnosti razvijanja čitalačkih navika, upoznavanja izvora znanja i čemu ono služi, postavljala im pitanja, a i prvašići su imali bezbroj upita za knjižničarku. Učenici su upoznati i s načinom posuđivanja knjiga, važnosti čuvanja knjiga i s vraćanjem knjiga na vrijeme, o razlici između knjižnice i knjižare, itd.
Pogledali smo slikokaz "Bajkovita šetnja školskom knjižnicom" i kratki film o tome kako je nespretni Mr. Bean posjeto gradsku knjižnicu.
Uz veselo čavrljanje brzo je prošao školski sat pa je knjižničarka shvatila da je od uzbuđenja zaboravila fotografirati prvašiće. No, neki prvašići poslije nastave dolaze u knjižnicu dok čekaju autobus pa su spremno pozirali kako bi nam ostala uspomena na ovaj dan. Na samom kraju knjižničarka i učenici su se dogovorili da će ubrzo doći posuditi slikovnicu po vlastitom izboru, ali i prvu lektiru.
